zivot prolazi tako brzo i svakim danom je sve manje vremena
pa onda se cesto preispitujem gdje sam
pogrijesila a gdje ne ,pa onda sebi kazem
eh,da mi je vratiti vrijeme
a kad bih ga mogla vratiti to bi samo bilo
da svojoj mami pokazem jos vise ljubavi
i postovanja za svu njenu podrsku ,za pomoc
i razumijevanje u svakom trenutku...
za svaki njen topli pogled,za svaki njezni zagrljaj
za svaku rijec utjehe ,za svaku suzu koju je obrisala
sa mog lica ,za svaku bol koju je preuzela na sebe
da bi meni dala bezbrizan zivot i milion ruza
,cak i zvijezde sa neba skinuti
i spustiti ih u njene ruke premalo bi bilo joj dati
eh,da je vratiti vrijeme ,ali to ostade samo san
ali zato vrijeme dolazi i nikada nije kasno
za uciniti nesto lijepo za proslo vrijeme....